Islamski brak oglasi

รายงาน งานวิจัย และ บทความ ที่เกี่ยวกับ บ้าน ที่อยู่อาศัย และ อสังหาริมทรัพย์ต่าง ๆ ซึ่งเป็นประโยชน์กับ ผู้บริโภค และ นักลงทุน (เฉพาะสมาชิกเท่านั้น)
unjuledo
Posts: 3
Joined: 30 Dec 2018 21:52

Islamski brak oglasi

Postby unjuledo » 03 Jan 2019 16:31

Upoznavanje radi braka

Image

Image


➡ Click here: Islamski brak oglasi

























Vaše pravo kod njih je da u kuću ne puštaju onoga koga mrzite, a njihovo pravo kod vas je da ih izdržavate i odjevate prema običaju. Kod mnogih je uvriježeno mišljenje da je položaj pri spolnom odnosu kod ljudi biološki određen spolom.

S druge strane, Islam ne poznaje brak bez viđenja budućih supružnika iako se nekada dešavalo da staratelj ne dozvoljava viđenje svoje kćeri, a pristaje na njenu udaju. Mada je Visoki saudijski komitet u bliskoj prošlosti preuzeo brigu o 6. Propušteno izdržavanje ima status duga, a poznato je da dug izlazi iz okvira obaveznog, samo u slučaju da ga oprosti onaj kome pripada.

Upoznavanje radi braka Međutim, ako mora da to uradi, onda nek gleda da li je čedna. Ona je preča da bude zabranjena od mnogoboškinje, jer mnogoboškinja vjeruje u Allahovo postojanje uz koje ona pripisuje Allahu druga božanstva.

Ako ste se nakon svega što ste pročitali, i nakon svakojakih dilema i beskrajnih rasprava sa samim sobom, napokon odlučili da se konačno oženite ili udate, onda je ovo što slijedi pravo štivo za vas. Korak broj 1 Prvi korak, a ujedno i prvi uvjet za brak su čovjek i žena, mladić i djevojka, spremni da u ime Allaha stupe u međusobni bračni odnos. Važno je napomenuti da je viđenje obostrano i nije ograničeno samo na viđenje žene od strane muškarca, jer žena tu ima isto pravo kao i muškarac, i njoj se dopada kod muškarca ono što se muškarcu dopada kod žene, ili joj se nešto ne sviđa kod njega zbog čega će imati pravo da odbije udaju. Islam je dakle, strogo zabranio osamljivanje muškarca i žene, čak i u situaciji da je djevojka isprošena, jer ona je haram muškarcu sve dok se ne sklopi bračni ugovor. Međutim, poznato je da često posljedica takvog druženja bude gubljenje djevojačke časti i čednosti, najljepšeg ukrasa ženske duše, kao i ostavljanje takve djevojke na cjedilu od strane muškarca koji joj je sve obećavao i predstavio se kao pošten, dok je nije obeščastio, a onda je potpuno odbacio. Zato čude stavovi nekih ljudi čak i iz redova uleme koji dozvoljavaju osamljivanje, kao i predbračnu vezu mladića i djevojke i nazivaju je ašikovanjem, mada za to nemaju nijednog dokaza u islamskim izvorima. Ona se slaže sa moralnim zakonom u čovjeku i njegovim zdravim razumom. Dovoljno je samo napomenuti da Allah, džellešanuhu, naređuje i muškarcu i ženi obaranje pogleda od harama zbog bojazni od grijeha, pa kako da dozvoli osamljivanje, druženje i ašikovanje dvoje mladih ljudi, koji po prirodi osjećaju naklonost jedno prema drugom i koje je put do zinaluka i gubljenja časti. S druge strane, Islam ne poznaje brak bez viđenja budućih supružnika iako se nekada dešavalo da staratelj ne dozvoljava viđenje svoje kćeri, a pristaje na njenu udaju. Najbolji stav je islamski stav i njegove posljedice su najljepše, a to je viđenje i dogovor u prisustvu mahrema, jer islamski brak ustvari predstavlja ugovor o bračnoj vezi na obostrano zadovoljstvo. Korak broj 2 Sljedeći uslov za valjanost braka jeste dozvola staratelja i treba istaći da većina uleme smatra da nije dozvoljeno djevojci da se uda bez velijja staratelja. Dakle, kada se ispune svi prethodni uslovi obavezujuće je da staratelj djevojke bude taj koji će pred kadijom i svjedocima vjenčati svoju kćerku. Ovo je najispravniji stav, jer staratelj ima najviše prava kod svoje kćerke prije udaje i ako je on uda onda to znači da se on obavezuje i da snosi odgovornost i poslije udaje, ukoliko se desi nešto neželjeno. Pored toga, poznato je da brak ima mnogo svojih ciljeva, a većina žena je podložna osjećajima tako da zbog toga izostane pravi izbor muža zbog čega se ne ostvare svi ciljevi braka i često dolazi do razočarenja. Otac u tom smislu ima iskustvo i sigurno će se potruditi da se svi ciljevi braka upotpune kroz pravilan izbor muža. Za zadovoljavajući brak supružnici moraju razvijati zajedništvo i prijateljstvo kao jednu od najvažnijih stvari u životu, potpunu predanost, povjerenje i poštovanje sto ženama najviše nedostaje kao jednu od ključnih dimenzija braka. Ako toga nedostaje, oboje će supružnika kliziti u izolaciju. Seks mjeri zadovoljstvo sa samim sobom i zdravlje međusobnog odnosa, a jedan od načina unapređenja odnosa jesu seksualne tehnike. Na sami čin utječe tjelesno i mentalno stanje, to odražava i emocionalno zdravlje i sve ono što jesmo u tom trenutku. Bijes i ljutnja smanjuju spolnu želju. To su muški osjećaji, paravani za strah, bol i sram koji se nakupljaju dok jednom ne eksplodiraju i to obično u krivom trenutku. Samopouzdanje kod žena moguće je smanjti ili pojačati iz tog je razloga za oboje bitan emocionalni vokabular i komunikacija tokom samog spolnog odnosa. Ovo je jako bitno da bi uopće mogli pričati o seksualnim tehnikama, jer one prije svega zahtijevaju razumijevanje i otvorenost među supružnicima. Kod mnogih je uvriježeno mišljenje da je položaj pri spolnom odnosu kod ljudi biološki određen spolom. Po tom šablonu, muškarac treba biti inicijator, aktivan, voditelj, odgovoran, zaštitnik, kavaljer , uvijek jak i snalažljiv, hrabar, prvi , emocionalno stabilniji, fizički jači. Ženi prema tom sablonu pripada čekanje, pasivnost, prepuštanje partneru, prebacivanje odgovornosti na njega, traženje zaštite u njemu. Ona može biti slaba, nesnalažljiva, bojažljiva, druga, emocionalno labilna, fizički krhkija… Prema funkcionalnim karakteristikama spolnih organa, muškarac treba da je prodoran, onaj koji daje, osvaja, vodi, diktira tempo, intenzitet, predlaže promjene, određuje tjelesne položaje i seksualne tehnike, dok ženi ostaje da prima, bude osvojena, vođena, prihvaćena, diktirana, zaštićena , prepuštena muškarcu i njegovoj aktivnosti. On može tražiti a ona samo očekivati užitak, on smije zahtijevati a ona samo priželjkivati, on mijenjati a ona samo prihvaćati promjene dosadašnjih načina seksualnih aktivnosti. Takav način sekusalnog ponašanja s dominantnim i aktivnim muškim partnerom, uz sporednog i pasivnog ženskog partnera, osiromašuje ljudsku seksualnost, čini je statičkom, nekreativnom a ako neko pri tom ustvrdi da je takav odnos i islamski, onda se suočavamo s pripisivanjem islamu nečeg što niije od njega. Bračni partneri nisu samo biološki organizmi a niti je njihova seksualnost samo njihova biološka funkcija. Oni su također ličnosti a njihova spolnost dio je njihova intimnog susreta. Da bi bračna spolnost trajala, da bi ostala za oba partnera zadovoljavajuća na duže vrijeme do smrti ona mora imati i tu ljudsku, personalnu dimenziju stvarnog dijaloga njihovih kompletnih ličnosti. Samo takva spolnost zadovoljava komplicirane zahtjeve kvalitetne monogamije. Braku je potrebna spolnost ali ne bilo kakva! Ne postoje nikakva pravila ili zakoni u predigri tako i u samom seksualnom odnosu. Jedini zakoni i pravila jesu oni koje su postavili sami partneri svojim zajedničkim a vrlo često i prešutnim sporazumom. Što god donosi zadovoljstvo i mužu i ženi ispravno je i primjereno a šta god je i jednom i drugom ili samo jednom neugodno, nije ispravno. Jedina granica kod ovog općeg pravila bilo bi neko šerijatsko pravilo koje se ne slaže sa željama muža ili žene ili se tiče neke zabrane o kojoj ce biti riječi u poglavlju o zabranama. Ali onda im je Allah također dao jednake dijelove stida. Kada su ga upitali o tom posredniku rekao je — to je ljubljenje i pričanje. Po islamskom učenju, nije nikakav grijeh da žena bude aktivna i primječiva za vrijeme intimnog odnosa. To se potpuno razlikuje od seksualnog morala kršćanskog zapadnog svijeta u periodu prije seksualne revolucije. Što se tiče metoda međusobne stimulacije u predigri, šerijat dozvoljava i mužu i ženi da vide, poljube, dotaknu, mirišu ili stimulišu bilo koji dio partnerovog tijela ŽENIDBA MUSLIMANA SA NEMUSLIMANKOM Postojanje para u onome što je Allah stvorio je prisutno u svijetu ljudi, životinja i biljaka. To je način kojeg je Allah, dželle šanuhu, odabrao za produženje vrste i umnožavanje, za nastavljanje života. Spajanje čovjeka i žene u islamu i njihov ulazak u bračnu zajednicu je učinjeno plemenitim djelom, zasnovanim na zadovoljstvu, na ponudi i prihvatanju i uz svjedoke. To je islamski zakon ulaska u brak i sve što je suprotno tome Allah, azze ve dželle, nije zadovoljan time. Brak u islamu je ibadet kojim čovjek upotpunjuje pola svoje vjere i na taj način se on sreće sa svojim Gospodarem u najčišćem liku. Zato se postavlja pitanje koga čovjek može da oženi i da li mu je dozvoljeno da se oženi nemuslimankom? Prije nego što odgovorimo na ovo pitanje, potrebno je ukazati na vrste nemuslimanki i kakav je šerijatski stav o njima. Postoje mušrikinje, neznaboškinje, otpadnice od vjere i sljedbenice Knige čiju osnovu vjere islam priznaje, a to su Jevrejke i kršćanke. Mudrost te zabrane je očita, a to je nemogućnost spajanja između islama i mnogoboštva, između akide u tevhid Allahovu jednoću i širka pripisivanja Allahu druga. Mnogoboštvo nema knjige, niti poslanika što je u suprotnosti sa islamom. UDAJA MUSLIMANKE ZA NEMUSLIMANA Sva islamska ulema stoji na stanovištu da muslimanki nije dozvoljeno da se uda za nemuslimana, bio on mušrik koji pripisuje Allahu druga ili sljedbenik Knjige. NEISPRAVNOST BRAKA SA NEZNABOŠKINJOM Neznaboškinja je ona osoba koja ne vjeruje, koja ne priznaje Boga, poslanika, knjige, niti onaj svijet. Ona je preča da bude zabranjena od mnogoboškinje, jer mnogoboškinja vjeruje u Allahovo postojanje uz koje ona pripisuje Allahu druga božanstva. Kada je zabranjen brak sa ženom koja u osnovi priznaje Allaha, azze ve dželle, kako da ne bude zabranjen brak sa onom ženom koja niječe sve što nije materija, što je van vidljive prirode, sa onom koja ne vjeruje u Allaha, dželle šanuhu, i u Sudnji dan, u meleke, knjige, i poslanike. Bez sumnje, brak sa takvom ženom je haram i neispravan. Komunistkinja je ona koja je uporna u svom komunizmu, jer postoje muslimani i muslimanke koje prihvataju komunističke materijalističke poglede na život, a da ne znaju njegovu suštinu. Takvi su prevareni od strane onih koji pozivaju u ekonomski napredak i oni nemaju veze sa vjerom. Takvim ljudima je potrebno objasniti šta je vjera, a šta nevjerstvo, pa ko nakon toga od njih bude ustrajan u nevjerstvu, on je kafir, nad njim se sprovode zakoni nevjernika dok je živ i kad umre ne smije se ukopati u muslimanske kaburove. OTPADNICA Svaka osoba koja je nakon vjerovanja izašla iz islama smatra se otpadnicom, svejedno da li ona prihvatila neko drugo vjerovanje ili ne, bila sljedbenik neke druge knjige ili ne. U grupu otpadnika od islama spadaju komunisti, kršćani, Jevreji, budisti, behaije, ahmedije, krišne hare krišne , jehovini svjedoci i drugi, kao i oni koji su napustili vjeru islam. Islam nikoga ne prisiljava da uđe u njega, ali osoba koja prihvati islam samovoljno nije joj dozvoljeno da ga napusti. Takav brak je neispravan, a ukoliko nakon bračnog ugovora jedan od supružnika otpadne od vjere, između njih dolazi do rastave i u tome je ulema jednoglasna. NEISPRAVNOST BRAKA SA BEHAIJKOM, SLJEDBENICOM HARE KRIŠNE ILI JEHOVINIH SVJEDOKA Brak sa behaijkom, iako je ona u osnovi bila muslimanka, je neispravan jer je ona otpadnica, a brak sa otpadnicima je zabranjen. Takav brak je šerijatski neispravan i naređuje se rastava braka. STAV ISLAMSKE ULEME PO PITANJU BRAKA SA KRŠĆANKOM I JEVREJKOM U osnovi, islamska ulema dozvoljava brak sa ehlu-kitabijkom sljedbenicom knjige, kršćankom i Jevrejkom. Allah, dželle šanuhu, je dozvolio muslimanima da jedu hranu ehlu-kitabija i da se žene od njih. Bilježi Buharija da je Ibn-Omer upitan o braku sa kršćankom i Jevrejkom. Međutim, jasno se vidi iz njegovih riječi da se one odnose na nešto više od pokuđenosti. USLOVI ZA SKLAPANJE BRAKA SA EHLU-KITABIJKOM Kako smo prethodno objasnili ispravno mišljenje je da je brak sa ehlu-kitabijkom u osnovi dozvoljen, kako bi se ona pridobila za islam. Ali, da bi se mogao skopiti taj brak potrebno je ispuniti slijedeće uslove i oni se ne smiju zanemariti: Prvo: Uvjerenje da je ona ehlu-kitabijka, tj. Poznato je da se u svijetu u kojem danas živimo ne može smatrati kršćankom svaka osoba čiji su roditelji kršćani. Međutim, ako mora da to uradi, onda nek gleda da li je čedna. Nema sumnje da je čestitih danas veoma malo i predstavljaju rijetkost, nažalost. Na to ukazuju mnoge knjige, izjave i statistike od njih samih. Treće: Da ne bude iz naroda koji je neprijateljski raspoložen prema muslimanima. Zbog toga je određeni broj fakiha napravio razliku između braka sa zimmijjom onom koja živi u sklopu islamske države plaćajuci džizju i onom čiji su pripadnici u ratu sa muslimanima. Oni su dozvolili brak sa zimmijjom, a zabranili sa drugom. Razlog toga je što njihov narod ratuje protiv muslimana, poput Srba i Hrvata koji ratuju protiv nas i ni u kom slučaju muslimanu nije dozvoljeno da se ženi od njih. Kako musliman može sebi dozvoliti da njegovoj djeci budu daidže, tetke i djedovi od takvih ljudi, a pogotovo kako može sebi dopustiti da mu jedna od njih rađa i odgaja djecu njegovu? Zar on može biti siguran da ona neće izdati njega i njegov narod? Primjere toga imamo pred sobom, da li smo već zaboravili i da li da ponavljamo istu grešku? Oni koji prijateljuju s njima sami sebi nepravdu čine. Srbi i Hrvati su okupirali našu zemlju, a Jevreji su zauzeli Palestinu gdje svakodnevno ubijaju muslimane, ve la havle ve la kuvvete illa billah. Četvrto: Da se iza tog braka ne krije šteta, vidljiva ili moguća da se desi. Ukoliko se tim brakom nanosi opća ili pojedinačna šteta, taj brak je haram i što je veća šteta veća je i zabrana takvog braka. Štete koje se kriju iza braka sa nemuslimankom su slijedeće: — Širenje braka sa nemuslimankom, a time se nanosi šteta muslimankama, a pogotovo što je procenat žena veći od procenta muškaraca. Ukoliko bi ženidba muslimana sa nemuslimankom postala uobičajena pojava, to bi značilo sprečavanje udaje muslimanki, a pogotovo što je islamski propis višeženstva kod nas zanemaren. Neudaja vodi i ka razvratu među ljudima, a muslimanki nije dozvoljena udaja osim za muslimana. Nema rješenja tog problema osim sa obustavom ženidbe sa nemuslimankom. Ta opasnost je uočljiva svakoj osobi koja zrelo razmišlja. Zamislimo da Bošnjak oženi djevojku koja nije njegove vjere, ne govori njegovim jezikom, pripada drugom narodu, tradiciji, običajima, mentalitetu. Život sa takvom ženom je težak, ona ne može da lahko prihvati da živi u Bosni i Hercegovini, a iako bi živjela ne može prihvatiti način našeg života i kada otac posjeti svoga sina uvidi da ga je izgubio, a ko je tome kriv? Gdje nema selama, nema ni selameta. Nevolje se povećavaju kada se rodi dijete koje se većinom odgaja na način kako majka želi, jer je ona više uz njega i djeluje više na njega, pogotovo kada žive u njenoj zemlji i među njenim narodom. Tako djeca odrastaju u ne vjeri majke, vrednuju njene vrijednosti, shvatanja i tradiciju. Možda će na kraju ta djeca nositi samo ime muslimansko, ako ga na samom početku nisu izgubila. Time mi gubimo svoju djecu, ako ne i njihove očeve. Na kraju, kada je islam dao olakšicu u ženidbi sa kitabijkom uz spomenute uslove, imao je u obziru dvije stvari: 1. Kitabijka je u osnovi pripadnica nebeske vjere i ona kao i muslimanka vjeruje u Allaha, objavu, drugi svijet, moralna je… To čini razdaljinu između nje i muslimanke veoma malom, jer islam u osnovi priznaje njihovu vjeru ukoliko se ona podudara sa vjerovanjem Isaa, alejhisselam. Takva kitabijka, ukoliko živi sa muslimanom koji se pridržava svoje vjere i sredini gdje se poštuju islamski propisi, vremenom pod uticajem sredine očekivati je da postane muslimanka po ubjeđenju i djelima. Ako i ne prihvati islam, što ima pravo jer se ne prisiljava u islam, onda ona prihvata islamsku tradiciju i moral. To znači da se vremenom kitabijka utapa u novu sredinu prihvatajući nove norme ponašanja. Na taj način ona ne može uticati na muža, niti na djecu, jer sredina u kojoj živi je jača od bilo kojeg njenog pokušaja. U tom slučaju, snaga čovjeka je mnogo veća, njegova ljubomora prema vjeri, ponos koji nema granice, kao i njegova težnja za pravilnim odgojem svoje djece gdje je nemoguće da žena ima svoga utjecaja. U vremenu u kojem živimo moramo priznati da je djelovanje žene mnogo jače, a posebno žene sa Zapada, gdje je čovjek nemoćan pred njom. Takođe, da li danas postoji mjesto gdje vlast pripada muslimanima? Društvo koje se brine za islam, njegovu akidu, moral, tradiciju, za islam u općem smislu riječi, danas ne postoji. Ukoliko ne postoji društvo koje će obezbijediti pravilni islamski odgoj, onda trebamo to ostvariti u porodici kako bi nadoknadili bar jedan dio manjkavosti u društvu. Kada pogledamo u porodicu u kojoj majka nije muslimanka, u kojoj se otac ne brine šta će sinovi i kćeri raditi, niti njihova majka, onda za takvu porodicu možemo reći da je zatvorila vrata islamu. Ne zaboravimo, koliko god neki davali olakšice za ženidbu sa nemuslimankom, među njima nema razilaženja da je brak sa muslimankom preči i bolji iz više razloga. Takođe, ukoliko su oba supružnika iste vjere to im olakšava razumjevanje i život im čini sretnijim. Ne samo to, već se islam ne zadovoljava ni sa sklapanjem braka sa bilo kojom muslimankom, već podstiče na brak sa muslimankom koja je vjernica, koja teži za sticanjem Allahova zadovoljstva, koja izvršava dužnosti prema mužu i koja čuva sebe, mužev imetak i djecu. Pa se ženi sa onom koja je u vjeri jaka, nećeš propasti. Jetimi i djeca poginulih boraca u BiH U Bosni i Hecegovini prije srpske agresije nije bilo više od 1954 jetima, od čega je 1575 bilo bez oba roditelja. Danas u BiH ima vise od 60. Neka od ove djece žive kod svoje rodbine u nepovoljnim životnim uslovima, bez grijanja, vode, a takođe im nedostaje hrana i odjeća, a da ne govorimo o školskom priboru i opremi. Mada je Visoki saudijski komitet u bliskoj prošlosti preuzeo brigu o 6. Ovdje želimo istaći da zapadne humanitarne organizacije običavaju da samo uz kršćanske praznike i uz veliku medijsku pompu, pošalju muslimanskoj djeci u Bosni paketiće pune krstova. Nažalost, mnogi muslimani u BiH bivaju prevareni takvim paketićima i dobivaju dojam da se pošiljaoci tih paketića brinu o bosanskoj djeci što je najčešće zabluda. Allah, dželle šenuhu, je, dajući mu upravljane nad porodicom kavamu , odlikujući ga nad ženom i darujući mu određene duhovne i fizičke sposobnosti koje nije darovao ženi, zadužio čovjeka da se brižno stara o njoj i izdržava je u okvirima svojih mogućnosti, čime se ona, kao direktni uživalac takve privilegije i blagodati, itekako može ponositi i gordo stajati pred obespravljenom zapadnom ženom. Kaže Allah dželle šenuhu: «Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Da, muškarci vode brigu o ženama tako što od njih traže ispunjavanje Allahovih prava — izvršavanje farzova i klonjenje svega što je zlo — i nastoje da im obezbjede sve što im je prijeko potrebno: smještaj, hranu, odjeću i ostale stvari. Vode brigu o njima, pružaju im utočište i zažtitu i čuvaju ih od svakog vida neugodnosti, da bi one mogle u miru i spokoju odgajati genaracije i graditi porodicu koja će odisati radošću, nježnošću i toplinom. Kur'an i sunnet o obaveznosti izdržavanja Kaže Allah, dželle šenuhu, : «Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici — prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, posilje tegobe, slast dati. Prenosi Džabir, radijallahu anhu, da je Poslanik, salallallahu alejhi ve sellem, rekao u svom oprosnom govoru: «Bojte se Allaha po pitanju vaših žena! Uzeli ste ih pod svoje okrilje uz Allahov balgoslov, i rječju Allahovom dobili pravo na odnos sa njima. Vaše pravo kod njih je da u kuću ne puštaju onoga koga mrzite, a njihovo pravo kod vas je da ih izdržavate i odjevate prema običaju. » hadis je zabilježio Muslim. Ajet i hadis jasno upućuju na obaveznost izdržavanja žene, i na to da izdržavanje treba da bude u skladu sa čovjekovim mogućnostima i običajem koji preovladava u mjestu kojeg nastanjuje. Obaveza izdržavanje, prema učenjacima tri pravne škole — hanbelijskoj, šafijskoj i malikijskoj — stupa na snagu od trenutka stavljanja žene na raspolaganje čovjeku, pod čime se prije svega misli na odnos, dok kod učenjaka hanefijskog mezheba stupa na snagu odmah po potpisivanju bračnog ugovora. Kaše šejh Sulejman el-Eškar: «Poznato je u našem vremenu da žena ima pravo na izdržavanje od onog trenutka kada pređe u kuću svog supruga i da je nelogično i neprihvatljivo dati joj to pravo odmah nakon sklapanja ugovora, pa makar ostala u svojoj kući. Ako, pak, ona zatraži prelazak u njegovu kuću i on to odbije istog trenutka izdržavanje postaje obavezujuće. » Ahkamu-z-evadži fi dui-l-kitabi ve sunneti», 282. Na koji način biva izdržavanje Ono što je uobičajeno među muslimanima prvih i poznih generacija da čovjek troši na sebe i svoju porodicu i donosi u kuću ono što je potrebno za njeno održavanje. Nismo čuli za običaj po kojem čovjek svaki dan traba dati ženi određenu količinu novca ili joj kupiti određenu količinu hrane i odjeće. Preciziranju izdržavanja i skrbljenja i obavezivanju čovjeka time pribjegava se samo u slučaju nesporazuma — kada čovjek zakaže u ispunjavanju ove obaveze, zbog škrtosti, odsustva ili siromaštva. U tom slučaju spor se rješava pred kadijom i on je taj koji precizira i određuje količinu imetka koju je čovjek obavezan izdvojiti u svrhu izdržavanja svoje supruge. Islamski učenjaci su složni oko toga da količina imetka koju je čovjek obavezan izdvojiti za odjeću i stan nije precizno određena i da običaj i imovinsko stanje čovjeka i žene igraju glavnu ulogu u tome. Žena ima pravo da traži onoliko odjeće koliko joj je potrebno i da bude smještena u stan ili kuću koji odgovaraju ženama na njenom nivou, pod uslovom da je čovjek u stanju da joj to priušti. Kaže Allah, dželle šenuhu, : «Nastanite ih tamo gdje vi stanujete, prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće zato da bi ste ih stjesnili. Ako su čovjek i žena bogati, ili ako su obadvoje siromašni, ženino je pravo da zahtjeva od čovjeka da joj obezbjedi odjeću i stan, sličan odjeći i stanu kojeg obezbjeđuju ljudi njegovog imovinskog stanja svojim ženama. Kada on odbije da joj priušti ono što je u mogućnosti, ona ima pravo da ga tuži i da sudskim putem dođe do svojih prava. Osnova je da žena živi sa svojim čovjekom i da mora ići sa njim gdje god se nastani, osim u tri slučaja: 1. Žena ima pravo na stanovanje u posebnom stanu ili kući, u kojima niko osim nje i njenog muža neće stanovati: ni inoče, ako ima više žena, ni njegova bližnja rodbina. Kaže Allauddin ebu-Bekr ibn Mes'ud el-Kasani: «Postoji mogućnost da čovjek zatraži od žene da živi zajedno sa svojom inočom, ili sa njegovom bližnjom rodbinom, kao što je majka, sestra, kćer i da ona to odbije. Na njemu je tada da joj obezbjedi poseban smještaj, jer joj zajedničko stanovanje pričinjava neugodnost i svojevrsno uznemiravanje. Njeno odbijanje je dovoljan dokaz da se radi o jasnoj šteti i neugodnosti. Do problema može doći i ukoliko se razlikuje njhovo imovinsko stanje, čovjek bogat a žena siromašna i obrnuto. Pravedno i prihvatljivo je da se u tom slučaju drže sredine i ravnaju se prema bračnim parovima koji nisu ni bogati ni siromašni, nego između toga, što je mišljenje hanefijskog učenjaka Hassafa. Pogledaj: «En-Nefekat», od Hassafa, 36. Riječi Allaha, dželle šenuhu, : «Otac djeteta je dužan da ih prema potrebi hrani i odijeva» El-Beqare, 233. One su odgovor učenjacima šafijskog mezheba koji su kvantitativno i kvalitativno definisali način hranjenja žene. Gubitak prava na izdržavanje Dva su razloga zbog kojih žena gubi pravo na izdržavanje: a Zapošljavanje Kaže šejh Sulejman el-Eškar: «Neki današnji učenjaci smatraju da zaposlena žena ima pravo na izdržavanje, pod uvjetom da joj to čovjek dozvoli — u suprotnom, nema to pravo. Lično mislim da žena koja radi nema pravo na izdržavanje, zbog toga što čovjek može da joj zabrani da se zaposli i napusti kuću, kako bi se isključivo angažovala radi njega i služila mu. Stjecanje i trošenje imetka na sve njene potrebe je protuusluga koju joj on pruža za taj angažaman i služenje. Onda kada se zaposli i počne zarađivati vlastiti imetak, prestaje važiti povod zbog kojeg ju je on bio obavezan izdržavati. Rekao je Alauddin el-Haskefi, učenjak hanefijskog mezheba, : «Rekao je autor «El-Mudžtebaa»: «Na ovaj način postaje nam jasno kakav je propis izdržavanja žene koja preko dana radi, isključivo radi svoje koristi, a noću boravi sa čovjekom. Ona nema pravo na izdržavanje. Ukoliko čovjek nema posla i nije u mogućnosti iznjeti troškove kućnih potreba, a žena radi ili ima svoj lični imetak, dozvoljeno mu je dogovoriti se njom da ona sve plati i da ono što potroši ostaje dug kojeg će on vratiti čim bude mogao. On nema pravo uzeti njen imetak i raspolagati njime bez njene dozvole, a u slučaju da ona dobrovoljno i bez ikakvog dogovora sa čovjekom preuzme na sebe pomenute troškove, to će se tretirati kao poklon i nema pravo poslije tražiti nadokanadu od čovjeka. Ako čovjek i žena rade i dogovore se da će jedan dio troškova snositi on a jedan dio ona, moraju se pridržavati dogovorenog, na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : «Muslimani se strogo drže uvjeta koje jedni drugima postavljaju, osim onih uvjeta koji dozvoljavaju ono što je zabranjeno i zabranjuju ono što je dozvoljeno. » hadis je zabilježio Tirmizi. Velika većina islamskih učenjaka, među kojima su četvorica imama Ahmed, Ebu-Hanife, Malik i Šafija stava su da neposlušna žena gubi pravo na izdržavanje. Argument je jasan, izdržavanje je nasuprot služenja i potpunog predanja žene čovjeku. Ono počinje, kao što smo rekli, onoga trenutka kada žena počne služiti čovjeku, ispunjvati njegove potrebe i izvršavati njegove naredbe. Odbijanjem pomenutog gubi pravo na izdržavanje, kao što čovjek odbijanjem izdržavanja žene gubi pravo na njeno služenje i poslušnost. Islamski učenjak Ibn-Abdulberr, ograničio je gubitak prava na izdržavanje, na ženu koja nije u nosećem stanju, što je, bez sumnje, ispravna odrednica, jer trudna žena, bez obzira na to što ne zaslužuje čovjekovo skrbljenje o njoj, nosi u svojoj utrobi djete koje ima pravo na skrbljenje. Skrbljenje o djetetu, u ovom slučaju, ostvaruje se putem skrbljenja o njegovoj majci, a Šerijastko pravilo glasi: «Ono bez čega se ne može izvršiti vadžib i samo postaje vadžibom». Žena koju čovjek pusti prije odnosa sa njom nema pravo na izdržavanje, zbog toga što priček za tu vrstu raspuštenica u osnovi nije propisan. Kaže Allah, dželle šenuhu, : «O vjernici, kad se s vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne, da čekaju određeno vrijeme koje će te vi brojati, već ih darujte i lijepo ih opremite. Žena koju čovjek razvede opozivnim razvodom prvi i drugi put ima pravo na izdržavanje za vrijeme pričeka. Kaže Ibn-Abdulberr: «Nema razilaženja među učenjacima da žene koje su razvedene opozivnim razvodom nazvan je opozivnim razvodom zbog toga što čovjek ima pravo opozvati i vratiti ženu za vrijeme pričeka imaju pravo na izdržavanje, bez obzira da li su u nosećem stanju ili ne, zbog toga što one zadržavaju status zakonskih supruga. Žena koja je definitivno razvedena ima pravo na izdržavanje za vrijeme pričeka, samo ako je u nosećem stanju, na osnovu riječi Allaha, dželle šenuhu, : «Ako su trudne, izdržavajte ih sve dok se ne porode. Da definitivno razvedena žena ona koja je razvedena po treći put , koja nije ostala u nosećem stanju, nema pravo na izdržavanje dokaz su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Fatimi bint Kajs, koju je njen čovjek razveo treći put: «Nemaš pravo na skrbljenje i smještaj. » hadis su zabilježili Buharija i Muslim. Žena koja je nakon čovjekove smrti ostala u noseća ima pravo na izdržavanje, na osnovu riječi Allaha, dželle šenuhu: «Ako su trudne, izdržavajte ih sve dok se ne porode. Nadoknada propuštenog izdržavanja Ako čovjek jedan određeni period odbije izdržavati ženu, učinio joj je napravdu, i njeno je puno pravo da sudskim putem dođe do nadokanade za taj period. Propušteno izdržavanje ima status duga, a poznato je da dug izlazi iz okvira obaveznog, samo u slučaju da ga oprosti onaj kome pripada. Traženje razvoda zbog nemogućnosti izdržavanja Većina islamskih učenjaka dozvoljava ženi prekid braka sa čovjekom koji nije u stanju da je izdržava i stara se o njoj. Dokaz su im riječi Allaha, dželle šenuhu, : «Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati. Ajet nudi dva rješenja, prvo, velikodušno zadržavanje žene; drugo, puštanje na lijep način. Pošto se držanje žene bez mogućnosti da joj se obezbjede osnovne potrebe ne može smatrati nikakvom velikodušnošću, onda ne ostaje ništa drugo do puštanje na lijep način. To je argument ovog dijela učenjaka. Učenjaci hanefijskog mezheba, smatraju da žena nema pravo na prekid bračnog ugovora, argumentujući svoj stav riječima Allaha, dželle šenuhu, : «Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici — prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, posilje tegobe, slast dati. Allah najbolje zna, dokaz učenjaka hanefijskog mezheba je jači, jer se direktno dotiče pitanja izdržavanja osobe koja je u oskudici, dok je dokaz džumhura većine uopćen i ne spominje izdržavanje. Drugo mišljenje podržava i veliki učenjak našeg vremena, Abdurrahman es-Sa'di. Prekid braka sa ženine strane dozvoljen je ukoliko čovjek namjerno odbije da se skrbi o njoj, a u mugoćnosti je, i ukoliko joj pri sklapanju braka obeča da će je izdržavati i da ima mogućnosti da to uradi, zatim se pokaže suprotno od toga. Uzimanje čovjekovog imetka bez pitanja Dozvoljeno je ženi da uzima čovjekov imetak bez pitanja i traženja dozvole kada on ne izvrši svoje obaveze prema njoj ili ih djelimično izvrši. Dokaz je slučaj, koji se dogodio u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Akteri događaja su Hinda i njen muž Ebu-Sufjan, radijallahu anhuma. Naime, Hinda se žalila Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Ebu-Sufjanovu škrtost i nedovoljno trošenje na nju i djecu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, nakon što je saslušao Hindu, dao opću dozvolu njoj i svakoj drugoj ženi koja zapadne u sličnu situaciju, da uzmu onoliko koliko im je dovoljno za uobičajene potrebe. Zatim na dozvolu uzimanja upućuje i zdrava logika. Bez izdržavanja nema života, i ako čovjek zakaže u tome, ženi jedino ostaje da uzme bez pitanja. Možda je rješenje i da sudskim putem uzme svoje pravo, ali to zahtjeva mnogo truda i kratanja — prvo je puno lakše i zato ga je Allah dozvolio. Allah Uzvišeni naglašava da žena treba biti pokorna svome mužu. On kaže: «Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode, jer i Allah njih štiti! » Ukoliko žena pokaže dovoljnu dozu pokornosti svome mužu, Vjerovjesnik, s. Zahvalnost Uz pokornost i poslušnost prema mužu, supruga treba da pokaže svojevrsnu zahvalnost na svemu što joj on učini. Ona ne smije postati nezahvalna ukoliko on uskrati samo jednu od njenih želja. Nažalost, to je služaj s velikim brojem žena. Na to upozorava i Allahov Poslanik, s. Upitan je: Da li one skrivaju vjeru u Allaha? Nezahvalne su na dobročinstvu. Kada bi joj čitavog života činio dobro, a onda vidjela kod tebe samo nešto neugodno, rekla bi: Nisam kod tebe nikad ni vidjela dobra! » Imam Nevevi nezahvalnost supruge na dobru i pažnji svoga muža i poricanju njegovih napora ubraja u velike grijehe, a Ibn Bettal tvrdi da će, na temelju prethodnog hadisa, nezahvalna osoba biti kažnjena i napominje da zahvalnost onome koji dobro čini spada u vjersku obavezu daroprimca. Bdije nad kućom i djecom Muž, s obzirom na prirodu svog zadataka: obavezu opskrbljivanja porodice, često odsustvovanje iz porodičnog doma, kao i manje napore u vezi s rađanjem i neposrednim odgajanjem djeteta, daleko je od mogućnosti da doprinese kvalitetnom odgoju kao što to može supruga. Upravo je Allahov Poslanik, s. On je te dužnosti i obaveze usporedio s pastirom i stadom. Pogledajmo kako lijepo naš Vjerovjesnik, s. » Neće postiti bez dozvole muža Naravno, ovdje se misli na dobrovoljni a ne obavezni post tokom ramazana. Ovaj hadis, eksplicite, ukazuje koliko islam vodi računa da sačuva, njeguje i pojača ljubav između supružnika. Jer, postom žena može izgubiti, eventualno, na svježini ili snazi, pa prilikom prilaska mužu, možda, neće pokazati dovoljno volje za onim što on želi. Ili, možda, muž osjeti potrebu za ženom u toku dana, pa ako ona posti biva uskraćen za to zadovoljstvo, kao što se navodi u predaji Ebu Se'ida el-Hudrija, r. Tada je Vjerovjesnik, s. Ženi je dozvoljeno da posti nafilu kada je čovjek odsutan, odnosno na putu. Međutim, ako se vrati i poželi prići svojoj supruzi, njoj nije pokuđeno prekinuti post, jer je udovoljavanje mužu obaveza a post izvan ramazana je nafila. Pogledajte kako se u ovim hadisima nazire beskrajna mudrost islama, koji ne samo da čuva skladne bračne odnose, već ih podstiče, jača i stabilizira. » Naravno, tim islam sasijeca zlo u samom korijenu. Jer, ukoliko muškarac uđe u kuću žene s kojom nije u tijesnim rodbinskim vezama, posebno ako se osami s njom, može doći do neželjenih posljedica, do nemorala ili, u najmanju ruku, sumnji. Brojne su predaje u kojima Poslanik islama, s. » Posebno je Poslanik, s. » Odgovorio je: «On je kao smrt! Muhammed Fuad Abdu-l-Baki, tumačeći taj hadis kaže, da nije opasnost po ženu od muževe rodbine kao što su njegov otac ili muževi sinovi, koji postaju mahremi njegovoj supruzi i njima je dozvoljeno osamljivanje s njom, već pravu opasnost predstavljaju mužev brat tj. Velika opasnost leži u tome što su oni bliski mužu, imaju više mogućnosti da se nađu u situaciji da budu osamljeni sa ženom svoga brata ili rođaka i što takva situacija ne navodi ostale ljude na sumnju, kao što bi se to moglo desiti ako se osami s nekim strancem, koji uopće nije u rodbinskim odnosima sa mužem. Na žalost, takva praksa osamljivanja kod nas je sasvim uobičajena, pa bi trebalo, na temelju Poslanikovih, s. Pojedince koji su se, na temelju poznavanja islamskih propisa, pridržavali Poslanikovih, s. Međutim, samo striktno slijeđenje Vjerovjesnikovih, s. Ne uznemirava muža Supruga se treba truditi da ne uznemirava i maltretira svoga muža. On je kod tebe samo kratko a uskoro će te ostaviti i doći će kod nas! » Ne odbija ga U druga dva rivajeta Buhari i Muslim stoji da je Allahov Poslanik, s. » i «Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, koji god čovjek pozove svoju ženu u postelju, pa ga ona odbije, srdit je na nju Onaj koji je na nebesima, sve dok se njen muž ne udobrovolji! Ne odbija, pa makar ostavila da hljeb izgori Ukoliko muž zatraži da zadovolji svoje intimne potrebe, žena će mu to ispuniti pa makar hljeb stavila u peć da se peče. To se temelji na hadisu koji Talk b. » El-Mubarekfuri, tumačeći ovaj hadis, kaže da je žena dužna udovoljiti svom suprugu, pa makar stavila hljeb u peć, budući da se ne smije micati od peći, kako hljeb ne bi zagorio i postao neupotrebljiv. Preče je da hljeb izgori, nego da muž izgubi strpljenje i ode u zinaluk. Uvjet za Džennet je i muževo zadovoljstvo Koliko su značajni harmonični odnosi između muža i žene najbolje dočarava hadis Ummi Seleme, r. On kaže: «Koja god žena umre, a njen muž bude njome zadovoljan, ući će u Džennet! » Nema poslušnosti mužu u griješenju Supruga je dužna pokoravati se mužu u svemu onome što ne oponira islamskom učenju. Ukoliko dođe do oponiranja islmamskim propisima, onda supruga neće biti poslušna svome mužu. Imam Buhari je jedno poglavlje naslovio: Neće se žena pokoriti mužu u griješenju. U tom poglavlju on navodi hadis Aiše, r. Muž joj je naredio da upliće tuđu kosu u svoju, tj. Prokleti su oni koji upliću tuđe u svoje kose!

Return to “Report / Research / Article (Member Only)”